Dsc05930

Grafotkanje

Download kataloga

Grafički svijet Valentine Šuljić svijet je sugestivnih likovnih zapisa mlade, ali već formirane likovne umjetnice, koja je odabravši za svoj medij grafiku, odabrala profinjen (možda u umjetnosti najprofinjeniji) način iskazivanja svoje osjećajnosti, svoje osobnosti, svojih vizualnih razmišljanja i svoga životnoga pulsiranja. Već sad, na počecima stvaralačkoga puta, njezini radovi pokazuju svojevrsnu oblikovnu i sadržajnu slojevitost, podrazumijevajući pod tim u isto vrijeme strpljivost nicanja i neobuzdanost širenja; izvedbenu strogost — ali i ljepotu slobode i spontanosti. Izgradila je ona zarana u svome izričaju vlastiti, prepoznatljivi put i svoj likovno–logički grafički svijet. A u tome svijetu (kao što to najčešće u grafici biva), linija je ta koja vlada, dok su kolorističke mrlje i otisnute strukture one koje pridonose ekspresiji. Koje pridodaju misaonost i poetiku. Koje ističu vizualno–taktilne senzacije, materičnost i prostornost. Koje su životno okruženje — jedan očuđeni krajolik za snažnu i dominirajuću liniju, punu istodobno i poetske snage i energije; senzibilnosti i discipline; spontanosti i dramatike. Za liniju koja, kao olikovljeni trag ruke — i time temperamenta, brza mrljastim kolorističkim poljima i upliće se u zanimljive strukture, iskorištavajući sve one mogućnosti koje pružaju kombinacije dubokoga tiska, vernis moua i svih onih dodatnih grafičkih postupaka kojima se dobivaju neočekivani vizualni efekti. A oni su tu, u grafikama Valentine Šuljić, u pratnji i u slavu linije. Naizgled šturoga medija, koji međutim u sebi sadrži cijelo bogatstvo asocijacija i doživljaja, jer se njime, čudesno, može postići maksimum vizualne izražajnosti. Jedan povučeni potez — nekim crtačkim, odnosno grafičkim alatom, krije u sebi neobičnu dinamiku i silinu komprimirane energije. Ovdje, na grafičkim listovima Valentine Šuljić, linija i bjelina podloge su partneri i sudruzi koji se prepliću i zajednički dišu. Linija je forma, a podloga prostor. Forma svladava prostor, ulazeći i saplićući se unutar labirinta linijskih struktura, vrteći se u krug i ploveći, pa kao slučajno, ali ipak po slikaričinoj volji, ciljano gradi kružne krajolike i prostorne proboje, taktilne strukture i linijske vrtloge. Boja je pritom asketski svedena ponajviše na decentna dvoglasja crne i zagasito–crvene, s povremenim naglascima žute, ili narančaste. I sve to s određenom namjerom: da se pojača dojam i zgusne koncentriranost doživljaja. Tako, s jedne strane, tu se iščitava proces otvaranja i oslobađanja, a s druge sažimanja i reduciranja. Ovo prvo u smislu obogaćenja i kultiviranja izraza, te inventivne znatiželje pri istraživanju novih postupaka, a ovo potonje u smislu formalnoga, strukturalnoga i prostorno–sadržajnoga pročišćenja. Izbalansirani kolorit, pak, otkriva slikaričin osjećaj za grafičarsko nijansiranje boja, za slaganje njihovih dinamičnih i slojevitih suodnosa, te za intervencije s teksturama. Likovno iščitavanje koje se u konačnici nudi događa se na tri razine: na razini materije, na razini forme i na razini površine. Koristeći jednostavnost i delikatnu asocijativnost, autorica, tako, u sveukupnom dojmu postiže bogatu ekspresivnost.

Premda se na prvi pogled ovo stvaralaštvo može doimati slobodno i ležerno, te podložno slučaju (koji je, kad se dogodi, dobrodošao), ono funkcionira po analitički promišljenim i discipliniranim regulativnim principima. Po strogim grafičkim pravilima čije tajne poznaje samo grafički znalac. To sve, međutim, ne koči poetiku izričaja. Naprotiv! Pretvara grafički list, odnosno grafičku matricu, u najzanimljivije polje likovnih propitivanja i razmišljanja. U polje u koje se, kao u neki intimni dnevnik, zauvijek utiskuju impresije i emotivna pražnjenja. A ona, na papiru otisnuta, kao u Valentine Šuljić, zvonka su i čvrsta; paučinasto–nježna i mrljasto–snena. Jer u njenim grafikama ima i strogosti i spontanosti; ali isto tako i slučajnosti i neobaveznosti. Ima zanatske ovladanosti i tehnološke upućenosti — ali i svjesnoga popuštanja kontrole nad postupkom, u svrhu oslobađanja geste. Ima, dakako, ozbiljnosti i koncentracije profesionalnoga grafičara. Ali isto tako i uzleta mašte, pri čemu se likovno istraživanje percepcije pretvara u putovanje kroz nove prostorne dimenzije i kroz imaginarne razine zbilje. I sve tu onda može postati intrigantna kreativna igra.

Višnja Slavica Gabout