Linija i prostor

Nakon osebujnog repetitorija iznjedrila se potreba za daljnjim radom ranije usvojene teme – linije kao poveznice prethodno ostvarenih kreativnih dosega. Novonastala kompozicija rezultat je opsežnog istraživanja i propitkivanja unutar grafičkog medija. Prema idejnoj zamisli, nadogradnjom odabrane teme, usvajam primjenu drugih elemenata i iluzije. Ovaj istraživački rad postavljen je kao tematski okvir za razmatranje linije i prostora te spoznajnih mogućnosti percepcije.

Linija je tvorevina određena fizikalnim karakteristikama: širinom i duljinom, a u onom bitnom određena je tek jednom dimenzijom – misaonim tijekom. Odabrana linija zaštitni je znak, višeznačna poveznica sa psihološkim pulsiranjem vlastite biti unutar okružja. Oblikovanje i sagledavanje prostora izvan samih grafičkih listova moguće je linijom i prepoznatljivim načinom vlastitog grafičkog znakovlja, odnosno prema osobnom autorskom pečatu. Iz jednodimenzionalnog opažaja linija se, pokrenuta maštom, preoblikuje u višedimenzionalni doživljaj. Linija se ujedno transformira u deblju, tkanu nit te oblikuje krivuljastu formu. Ona se povezuje sa stvarateljem čineći međusobno, snažnu, povezanost. Preostali dijelovi deblje tkane niti pritom ostvaruju slobodu i vlastiti smjer kretanja na grafičkoj podlozi i izvan nje.

Zašto tolika povezanost s linijom? Arijadna je pomogla Tezeju pronaći pravi put u labirintu punom zamršenih puteva, svoju snagu usmjerila je na liniju – klupko vune. Predstavljena djela, tj. uprostorena linija, virtualno predočuje nadu, vjeru u pobjedu dobra nad zlim, asocira na pripadanje svijetu i ističe težnju za sveopćim povezivanjem. Poput Arijadnine niti, linija me usmjeruje na pravi put. Svijet započinje linijom koja će trajati do njegovog kraja. Prema mislima filozofa, linija je početak i kraj, kao i početak pretpostavki. Kao mitološki vulkan Hefest, pri realizaciji ideje propitkujem čemu dati prednost: vještini zanata ili vještini upravljanja vlastitim nabojem. Ekvilibriram između fosforescentnih formi i zamršenih linija pri čemu kolorističke forme i mrlje u linearno označenom prostoru neodoljivo asociraju na amorfne i nestajuće forme. Kompozicija grafičkog lista je zbir dominantne linije i eksperimentalnih, virtualnih elemenata sastavljenih u harmoničnu cjelinu koja uključuje i promatrača. U djelu s nježno naznačenim senzibilitetom potenciraju se izražajni aspekti materijala kao reljefi, sjenke i fosforescentne forme koje pritom dopunjuju važan ekspresivan izraz linije. Iznenadni efekti na grafičkom listu ne umanjuju značaj linije koja teži s grafičkog lista aritmičkim korakom izaći u prostor. Svoj misaoni svijet ne otkrivam u potpunosti već promatraču poklanjam djeliće vlastite naracije, vizualizirajući ih pri običnom svjetlu ili u mraku. Iluzijom se pokušava opažaniku oteti dodatno vrijeme za sagledavanje uprostorene linije. Rezultanta sjedinjenja galerijskog prostora i promatrača polazište je za promišljanje prostora, imaginacije i njegovog opisa pomoću linije i to njezinim uprostorenjem. Linija, kao dominanta kreativne cjeline, pokrenuta je specifičnom energijom, ostvarena vizualizacijom i uprostorena. Nove tehnologije razvitkom temeljnih grafičkih principa daju nove mogućnosti likovnog izražavanja, a neke od mogućnosti usvojene su u ovim radovima. U dijelu grafičkih listova primijenjeni su eksperimentalni elementi, realizirani fosforescentnom bojom i uporabom UV rasvjete. Iluzija je potaknuta formama, uključenim u lumino igre, čime se rastaču, odnosno dematerijaliziraju, grafičke refleksije. Ista djela percipiraju se različito, ovisno o izmjeni svjetla i tame te ta svjetlosna manipulacija tvori dvosmislenost prikaza. Izložene artefakte realizirala sam na papiru i transparentnoj foliji. Trodimenzionalnost papirne površine lista postignuta je svjetlom, reljefom i fosforescentnim bojama, kao nenadanim efektom optičke, lumino igre. Kolorističke forme i mrlje u reduciranom rasporedu na papirnoj podlozi djeluju snažno, ali ipak dozvoljavaju liniji dominiranje i izlazak u predočeni galerijski prostor.

Predstavljanjem recentnih radova pokušala sam ostvariti ocrt pokretačke energije i titranje vlastitih vibracija pretočenih u osobni izričaj. Umjetni- čko djelo stvoreno intelektom, glavom i rukom umjetnika jedinstveno je, neponovljivo u vremenu i prostoru, više se nikada ne vraća i od njega ostaje trag stvaranja.

Valentina Šuljić