Organički preplet linija
Preplet s asocijacijama organičkih formi satkan gustom strukturom linija konstanta je likovnog pristupa Valentine Šuljić. U tehnici monotipije Valentina nakupinama organiziranog crtovlja stvara kompozicije vitalističkog obnavljanja tvarnosti i traga niti, utkanih u uprizorenja ekspresivnog naboja. Intrigira posebnost Valentininih ostvarenja u primjeni transparentne površine, podloge unikatnog otiska, kojim se izgled svake monotipije slojevito oprostoruje i tako „upisanim“ linijama daje novu likovnu i sadržajnu konotaciju. Dinamičnost kretanja, vrtlozi, mirni tijek zgusnutog crtovlja, izdvojenost nekoliko linija do siluetarne čitkosti tek su neki od načina vidljivih u sabiranju i razdvajanju gradivnih jedinki kojima Valentina osmišljava početnu prazninu. Dakako, odnos prema praznini plohe mijenja se opredmećenjem linija u segmentu polja, kojih jeka dovodi do punog likovnog aktiviteta prividno neutralnih partija. Dosegnuta efektnost nikako nije sama sebi svrhom, već je rezultat kreativne igre u suodnosu pulsiranja svjetla i krhkosti linija, nastalih dodirom tanahnih izdanaka vegetabilnog podrijetla. Valentina je ovoga puta kao „model“ u teksturi monotipije odabrala niti agave i rasprostrla ih je u slapovitoj oblikovnosti blage dijagonalnosti u horizontalno organiziranoj sceni. Slika je zaustavljeni kadar kretanja, dolaska i odlaska vibrantne forme, s neprekidnom promjenom ritmičkih očišta. Brojne partikule u jedinstvenosti forme mogući su preslik organičkog sklada, pravilnosti prepuštene energiji silnica. Valentina Šuljić i pri jasnoj ideji dopušta i faktor slučajnosti u kretanju napetih i zakrivljenih linija. U varijacijama na temu sačuvala je stilsku dosljednost vidljivu u kontinuitetu opusa i u ranijim primjerima kada je osnova bila ornamentalna tkanica ili zadebljana končana nit. Valentina umjetničkom inventivnošću i istinskom suptilnošću dovodi svoje „rastoke“ do uzbudljivosti linija akromatskog crnila i sivila. Razložne kolorističke intervencije (unutar jedne boje s više tonova), te aplikacije kao naznake sugeriranog volumena, drugačije djeluju u srodnom, odnosno identično u identifikaciji mikro i makro svijeta: u slikama prirode u kojima je svaka opisnost dokinuta. S ponuđenom ljepotom koja se osjeća i otkriva okom.
Stanko Špoljarić